2015/11/13

Fruškogorski manastiri, putovanje koje ne prestaje



Ukoliko želite da uživate u lepim pejzažima i saznate više o srpskoj istoriji, treba da posetite Frušku goru i manastire koji su na njoj izgrađeni. Ovde ih ima 16. Ovo je pravo mesto za ljubitelje umetnosti, pošto su ovi manastiri poznati po svojoj arhitekturi i jedinstvenom slikarstvu. Ovde su pobrojani neki fruskogorski manastiri i kako stici do njih.
Krušedol
Krusedol Monastery, Aleksandra Jokic | Dreamstime
Manastirski kompleks se nalazi u jugoistočnom delu planine, severno od Prnjavora i sela Krušedol. U Krušedolu se nalazila bogata riznica, ali je za vreme Drugog svetskog rata opljačkana. Ovo mesto je jedno vreme služilo i kao dom za decu. U manastiru su sahranjene brojne značajne ličnosti iz srpske istorije: jedan car, jedan patrijarh Srpske pravoslavne crkve i jedan kralj.
Mala i Velika Remeta
Manastir Velika Remeta je smešten na putu Beograd-Novi Sad. Za osnivanje ovog manastira vezuju se brojne legende, ali niko ne zna kada je on zaista nastao. Mala Remeta je smeštena u južnom središnjem delu Fruške gore.
Vrdnik
Ravanica monastery, Slasta20 | Dreamstime
Manastir Vrdnik ili Sremska Ravanica će vam dah oduzeti zbog rezbarenih ikone, pogotovo Carske dveri i Bogorodičin tron. U Ravanici je smešten deo moštiju kneza Lazara, poznatog srpskog srednjovekovnog vladara, i svetinje sa Hristovog groba.
Grgeteg
Dok budete šetali južnim obroncima Fruške gore, primetićete i manastir Grgeteg. Njega  je osnovao srpski despot Vuk Grgurević, poznatiji kao Zmaj Ognjeni, kako bi njegov slepi otac mogao tu da živi. Svratite i pogledajte predivne ikone koje je naslikao poznati srpski slikar Uroš Predić.
Staro i Novo Hopovo
Novo Hopovo monastery , Lunja87 | Dreamstime
Manastir na Fruškoj gori koji ćete verovatno najlakše pronaći je Novo Hopovo. Smešten je na južnim obroncima Fruške gore, a  udaljen je samo stotinak metara od magistralnog puta Ruma - Novi Sad. Neke od najznačajnijih nacionalnih, ali i balkanskih freski su u ovom manastiru. Ikonostas je delo  najznačajnijeg srpskog baroknog slikara Teodora Kračuna. Ukoliko nastavite razgledanje planine, dva kilometra dalje, naići ćete na Staro Hopovo.
Tu su još i fruškogorski manastiri Privina Glava , Divša, Rakovac, Kuveždin, Petkovica, Šišatovac i Bešenovo. Bilo da se odlučite na jednodnevni izlet ili na vikend turu, ovo putovanje će vam približiti istoriju Fruške gore.

2015/11/04

Lice i naličje ulice Laze Telečkog



© Aleksandar Milutinović
Ulica Laze Telečkog, nazvane po poznatom pozorišnom glumcu i reditelju, uglednom članu Srpskog narodnog pozorišta, do početka aktuelnog veka bila je "tek jedna u nizu" gradskih centralnih ulica, smeštenih u starom jezgru Novog Sada. Dakako, i ranije je plenila svojom neobičnošću, ušuškanošću, arhitekturom, toplinom. Ipak, ono što će njen život drastično promeniti jeste nekoliko lokala i pabova koji su se ovde "naselili", a koji će munjevito privući sve veći broj Novosađana i posetilaca sa strane. Marta's pub, London, Kaktus, Lazino tele, Cuba libre neka su od mesta koja su u ovoj uzanoj uličici otvorila jedno sasvim novo poglavlje.
Maltene preko noći, Laze Telečkog je postala nešto kao već pomalo zaboravljeni korzo, mesto na kom se šetači susreću, sudaraju, čavrljaju, prepričavaju svoje radne nedelje i školske dane. Što u baštama klubova, što na ulici, sa konzervom piva u ruci, s nogu. A svud okolo dobra muzika i neretko žive svirke. Kao u "starim, dobrim danima", rekli bi nostalgičari. 
© Aleksandar Milutinović
 U "stare, dobre" uspomene koje je ulica Laze Telečkog iznova probudila svakako spadaju i oni vremešniji stanari sa spratova, kojima vazda smeta ista ta muzika i smeh što puca na sve strane. Onda su, nažalost, kako to veli muzičar, "došle devedesete". I to ne devedesetih, kad im je vreme bilo, već na izmaku prve decenije 21. stoleća.
Ulicu Laze Telečkog počeli su da "napadaju" stakleni lokali, "nabudžene" bašte, turbo-folk što trešti iz zvučnika, kičasto (raz)odevene devojke, momci kratkih frizura i kratkih fitilja. Samu ulicu Novosađani, što u šali, što sa setom, sve češće krste sa "Budva", nova "dolina sponzoruša" ili kakvim drugim pežorativnim imenom, imenom svega onoga od čega je Laze Telečkog u svojim začecima upravo predstavljala utočište i sklonište. Bezmalo da ne prođe vikend, a da u nekom od "novih" lokala ne sevnu pesnice, noževi, flaše, pa i pucnjevi. Oni fatalni, tragični.
© portal Laze Telečkog
Ako je nekoć bilo teško razumeti džangrizave bake kojima smeta kada im pod prozorom sve "puca od smeha", sada ih bar nije teško shvatiti. Pucati od smeha i pucati iz "utoka" svakako nisu nimalo srodne stvari. Oni koji su se ovde nekada sklanjali sada i sami odavde beže.
Svejedno, uspeva Laze Telečkog svojim šarmom i dalje da privuče svet, mlađi smenjuju starije, "divlji" smenjuju "pitome". I još se u nekoliko lokala čuje dobra muzika, dobra svirka, pesma i smeh. Pogotovo za letnjih dana, kada Exit u Novi Sad dovede gomile "razuzdanih" dečaka i devojčica iz čitavog sveta, koji se, kao po komandi, bezmalo svi ovde sjate, da dan budni i "ludi" potroše, pa da ga kasnije, s mrakom, nastave pod svetlima Tvrđave.
© Aleksandar Milutinović
Dakako, neizbežan giros, pljeskavice, ćevapčići i ražnjići iz nekoliko restorančića i kioska brze hrane, smeštenih u donjem delu ulice, tu su tek da ih budnijima i sitijima održe. I sve, pomislio bi čovek u tim danima, može opet biti "kao pre". I bude. Dok, nažalost, neko od onih "kratkih" momaka opet ne potegne za pesnicom, nožem, pištoljem...

http://www.luftika.rs/